Praksama i politikama humanitarne skrbi u okviru aktualnog režima migracija u Hrvatskoj, ali i u širem kontekstu europske (semi)periferije, ovaj rad pristupa kroz analitičku prizmu koncepta temporalnosti. Pritom se fokusira na individualnu i iskustvenu razinu humanitarnoga rada, ali i na šire shvaćen proces humanitarizacije skrbi i s njim povezane transformacije uloge i položaja humanitarnih organizacija. Uzimajući u obzir autoričino višegodišnje iskustvo istraživanja humanitarnoga rada i nevladinih organizacija angažiranih na pružanju pomoći izbjeglicama / tražiteljima azila / osobama u pokretu, članak pokazuje različite načine na koje temporalni aspekti humanitarnoga angažmana zrcale politike upravljanja migracijama. Izdvajajući tri primjera iz provedenog etnografskog istraživanja, rad propituje kako temporalno analitičko usmjerenje doprinosi tumačenju uloge humanitarizma u režimima migracija. Prvi primjer tiče se organizacijske održivosti humanitarnih inicijativa, drugi primjer adresira zatiranje trajne kategorije skrbnoga rada u humanitarnom sektoru, a treći primjer analizira humanitarnu stanicu kod Paromlina kao dio temporalnoga upravljanja migracijskim kretanjima. This paper deals with practices and policies of humanitarian care within the current migration regime in Croatia and the broader European periphery from the point of view of temporality. It focuses on the individual and experiential level of humanitarian work, as well as the broader process of humanitarization of care and the related transformation of the role and position of humanitarian organizations. Taking into account the author’s years of experience in studying humanitarian work and non-governmental organizations that provide assistance to refugees/asylum seekers/people on the move, this article presents different ways in which temporal aspects of humanitarian work reflect the policies of migration management. Three examples from ethnographic research are examined in this regard, and the article focuses on how an analysis of temporal aspects can contribute to interpreting the role of humanitarianism in migration regimes. The first example relates to organizational sustainability of humanitarian initiatives, the second addresses the eradication of the permanent category of caring work in the humanitarian sector and the third example presents an analysis of a humanitarian station near Paromlin as part of temporal management of migration movements.