Perzijska medicina, koja je procvjetala u zlatnom dobu islama (od 9. do 12. stoljeća), smatra ljudsko tijelo jedinstvenom cjelinom čiji su organi u stalnoj interakciji i ravnoteži jedni s drugima. Koža je jedan od tih međusobno ovisnih organa koji imaju važnu ulogu u zaštiti unutarnjih organa te kao sustav za izlučivanje može izlučivati tvari koje tijelu nisu potrebne. Alternativno, maternica, vitalni organ u trudnoći, izlučuje višak tjelesnog materijala tijekom menstruacije kako bi održala zdravlje žene. Ova narativna studija govori o važnosti usklađivanja strukture i funkcije tih dvaju organa na temelju važnih udžbenika perzijske medicine, posebno onih napisanih tijekom ovoga povijesnog razdoblja. Jednako tako, elektroničke baze podataka korištene su za istraživanje članaka. Koža i maternica dva su organa za izlučivanje. Kada je izlučivanje viška tvari menstruacijom fiziološki ili patološki poremećeno, tijelo te tvari prenosi na kožu kao organ koji je povezan s maternicom. Dakle, kliničke manifestacije nekih kožnih bolesti mogu biti znak neravnoteže u funkciji maternice i srodnih organa. Posljedično, strukturne i funkcionalne sličnosti obaju organa mogu pružiti nov pogled u pristupu njihovim participativnim bolestima, uz integraciju perzijske i konvencionalne medicin