U radu se donosi pregled epidemija kuge u dubrovačkom zaleđu tijekom 17., 18. i 19. stoljeća i njihove refleksije na dubrovačko područje. Na temelju rijetkih i šturih vrela te objavljene literature analiziraju se posljedice epidemija u zaleđu i načini kako se tamošnje stanovništvo borilo protiv epidemija kuge. Analizirane su i mjere i načini kako su se Dubrovčani branili od širenja tih epidemija te koje su protuepidemijske mjere poduzimali kako se zaraze ne bi proširile preko granice na njihovo područje. Na primjeru nekoliko slučajeva vidi se što su sve Dubrovčani poduzimali kako bi zarazu zaustavili na granici, s obzirom na to da je ona skoro pa stalno prijetila da se s područja Osmanskog Carstva proširi na područje Republike. U radu je poseban naglasak stavljen na ulogu Zdravstvenog ureda koji je u Dubrovniku osnovan još u 14. stoljeću te revolucionarne protuepidemijske mjere – karantene, kao vrlo učinkovite mjere od širenja epidemija.