Autori u radu cjelovito analiziraju primjenu Prekršajnog zakona s institutima koje primjenjuje policija kao tužitelj. Krucijalno pitanje kroz cijeli rad odnosi se na poimanje stvarne uloge tužitelja, odnosno možemoli tu ulogu uopće poistovjetiti sa značajem koji ima državni odvjetnik ukaznenom postupku. Prekršajni zakon sadrži mnoge odredbe iz europskogzakonodavstva, Zakona o kaznenom postupku i Kaznenog zakona i zaistaje donio (nametnuo) brojne obveze tijelima da postupaju na višem nivou.Najbrojnije novine vidljive su upravo u ulozi tužitelja. Stoga su u radu provedene analize instituta tužitelja u prekršajnom postupku kroz povijesno,normativno i empirijsko istraživanje kako bi se dobio odgovor na središnjepitanje o (ne)primjeni uloge tužitelja. Najvažniji dio rada obuhvaća istraživanje policijske i sudske prakse kod prekršaja protiv javnog reda i mira,nasilja u obitelji, nereda na sportskim natjecanjima, potpomaganja nezakonitih migracija i vožnje pod utjecajem alkohola. S obzirom na značajnuulogu koju je zakonodavac omogućio tužiteljima u prekršajnom postupkuovo sveobuhvatno istraživanje dat će jednu retrospektivu položaja i ulogetužitelja s prijedlozima za daljnjim približavanjem tužitelja prekršajnogpostupka ulozi koju imaju državni odvjetnici u kaznenom postupku. In this paper, the authors comprehensively analyse the application of the MisdemeanourAct with the legal institutes applied by the police as prosecutors. The crucial question in thepaper relates to the understanding of the actual role of prosecutors, namely whether we can atall equate this role with the significance that a public prosecutor has in criminal proceedings.The Misdemeanour Act contains many provisions from European legislation, the CriminalProcedure Act, the Criminal Code, and indeed has imposed numerous obligations on authorities to act at a higher level, with the most significant innovations being evident in the role ofprosecutors. Therefore, the paper conducts analyses of the legal institute of prosecutors inmisdemeanour proceedings through historical, normative, and empirical research to providean answer to the central question of the (non-)application of the prosecutor’s role. The most important part of the paper encompasses the research of police and judicial practices in offencesagainst public order and peace, domestic violence, disorders at sports competitions, assistingillegal migrations, and driving under the influence of alcohol. Considering the significant rolethat the legislator has granted to prosecutors in misdemeanour proceedings, this comprehensive research will provide a retrospective of the position and role of prosecutors, with proposalsfor further aligning the role of misdemeanour prosecutors with that of public prosecutors incriminal proceedings.