U ovom članku, autori su željeli dati presjek korištenja konjuktiva i njegove upotrebe u talijanskom jeziku s posebnim naglaskom na najučestalijim pogreškama u korištenju konjuktiva kao načina subjektivnosti i osobnog mišljenja nasuprot objektivnosti koju sa sobom nosi indikativ. Osnovni cilj rada je naglasiti koji je to ključni trenutak potreban za razlikovanje ovih dvaju gramatičkih načina i na što bi strani govornik trebao obratiti pozornost kako bi ispravno koristio konjuktiv u govoru i pisanju. Poseban naglasak želi se staviti na najučestalijim pogreškama pri upotrebi konjuktiva u talijanskom jeziku općenito, a posebice konjuktiva prezenta i konjuktiva imperfekta te na činjenicu da, bez obzira što se u govornom jeziku konjuktiv sve više zamjenjuje indikativom, takav trend treba uzeti s rezervom i inzistirati na pravilnoj uporabi talijanskog jezika i posebnosti koje utječu na bogatstvo njegova jezičnog izričaja. Stoga, kao odgovor na tendencije prisutne u govornom jeziku, autori naglašavaju da razlika između konjuktiva i indikativa jest semantičke prirode te da kroz primjenu konjuktiva dolazi do suštinske razlike u značenju u odnosu na rečenice napisane u indikativu, a svaka pseudo prirodnost govornog jezika nasuprot onom književnom i gramatički ispravnom može dugoročno dovesti do osiromašenja jezičnog korpusa. In this article, the authors intended to give an overview of the use of the italian subjunctive with a special emphasis on the most frequent mistakes in expressing subjectivity and personal opinion as opposed to the objectivity expressed by the indicative. The main goal of the paper is to emphasize the key moment needed to distinguish these two grammatical voices and the prism through which a foreign speaker should observe the sentence in order to correctly use the subjunctive in speaking and writing. The authors wanted to place special emphasis on the most frequent mistakes in the use of the subjunctive in Italian language in general, especially the present subjunctive and the subjunctive imperfect, and despite the fact the subjunctive is increasingly being replaced by the indicative in the spoken language, such a trend should be taken with attention and insist on the regular use of Italian and the peculiarities that affect the richness of its linguistic expression. Therefore, in response to the tendencies present in the spoken language, the authors emphasize that the difference between the subjunctive and the indicative is of a semantic nature and that the use of subjunctive results in an essential difference in meaning compared to sentences written in the indicative, and any pseudo naturalness of the spoken language as opposed to grammatically correct one can lead to the impoverishment of the language corpus in the long run.