Postupna detabuizacija seksualnosti, kako u laičkom tako i u znanstveno-istraživačkom smislu, rezultira povećanim brojem radova u kojima se ispituje odnos između bihevioralno-motivacijskih sustava privrženosti i seksualnosti tijekom proteklog desetljeća. Postavke teorije privrženosti imaju široku primjenu u istraživanjima ljudskoga ponašanja i kognitivno-emocionalnih karakteristika koje su u osnovi tih ponašanja. Stilovi prvrženosti, kao relativno stabilni obrasci tijekom života, dijelom određuju sliku o vlastitoj seksualnosti tj. seksualno samopoimanje, i moderiraju stupanj seksualnog zadovoljstva i zadovoljstvo partnerskom vezom. Konačne spoznaje o ovim odnosima, iako predmet značajnog istraživačkog interesa, još uvijek izostaju. U ovom članku prikazana su istraživanja koja povezuju sustave privrženosti i seksualnosti, te njihov doprinos seksualnom zadovoljstvu i zadovoljstvu vezom s ciljem poticanja budućih istraživanja o ovom važnom području ljudskog života.