Istraživanja prirodne radioaktivnosti uz poznate izvore zagađenja, bilo da se radi o prirodno povišenoj radioaktivnosti određenog područja ili o tehnološki povišenoj prirodnoj radioaktivnosti, provode se već nekoliko desetljeća u Jedinici za zaštitu od zračenja Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu. Saznanja o tehnološki povišenoj prirodnoj radioaktivnosti omogućila su dosadašnja istraživanja radioaktivnosti u blizini termoelektrana na ugljen i tvornice mineralnih gnojiva. Svi ugljeni i fosfatne rude sadržavaju prirodnu radioaktivnost, članove uranova i torijeva prirodnoga radioaktivnog niza. Iskorištavanjem tih sirovina, ugljeni u termoelektrani i fosfatne rude u proizvodnji mineralnih gnojiva koncentriraju u sebi sadržanu radioaktivnost u čvrstom ostatku procesa kojemu su podvrgnute. Posljedično je koncentracija prirodnih radionuklida u otpadu nekoliko puta veća nego što su koncentracije prirodnih radionuklida inače prisutnih u okolišu, osobito u okolnome tlu. Sav se otpad iz proizvodnje odlaže na odlagališta, ondje se gomila i prisutni prirodni radionuklidi zbog dugog vremena poluraspada (npr. 226Ra: T1/2=1600 godina) ostaju trajna prijetnja okolišu. Rezultati znanstvenih spoznaja iskorišteni su prilikom sanacije odlagališta pepela i šljake, a poslužili su i u izradi kriterija pri odabiru uvoznih sirovina. Izmjerene koncentracije prirodnih radionuklida uvoznih energetskih ugljena, koji se danas rabe u termoelektrani na ugljen, pokazuju povoljniji omjer prirodnih radionuklida tako da je sav otpadni pepeo podoban za uporabu u graditeljstvu odnosno u cementnoj industriji.