Rad se bavi pitanjem ulaska radnih migranata u suvremenoj političkoj teoriji ‎i analizira kako tom pitanju pristupaju kozmopolitizam i komunitarizam kao‎ dvije suprotstavljene političko-teorijske struje mišljenja. Cilj rada je pokazati‎ da su ta dva pristupa u nekim točkama pomirljivi unatoč dihotomiji u njihovim ‎temeljnim teorijskim postavkama. U tu svrhu autorica najprije analizira ‎kozmopolitski pristup kroz etiku diskursa i argumente u prilog otvorenijim‎ granicama s pozicije etičkog univerzalizma i jednake moralne vrijednosti svih ‎ljudskih bića. Oni se potom suprotstavljaju komunitarističkim argumentima ‎u prilog ograničavanju prava na useljenje migranata iz perspektive ontoloških,‎ deontoloških, društveno-političkih, pravno-političkih i etičkih argumenata kojima ‎zajednica opravdava svoje pravo na zatvaranje granica. Rad uočava dodirne‎ točke između kozmopolitizma i komunitarizma u načinu određivanja pravila ‎ulaska, te u nužnosti obrazlaganja isključivanja onima kojima je ulazak ograničen ‎ili zabranjen. U zaključnom razmatranju rad promišlja kako uočene teorijske‎ podudarnosti mogu biti važne za položaj radnih migranata na zakonodavnoj ‎i javno-političkoj razini.‎