Pravo na pristup informacijama čini jedan od ključnih elemenata informacijskoga upravnog prava. Od ožujka 2013. na snazi je novi (drugi) hrvatski Zakon o pravu na pristup informacijama. Zakon se naslanja na solidne temelje Zakona iz 2003., noveliranog 2010./2011., te u većini segmenata regulacije čini daljnji korak naprijed, osobito u pogledu definiranja obveznika primjene Zakona, nadogradnje uređenja testa razmjernosti i javnog interesa, jačanja ovlasti nadzornog tijela, te proširenja obveznih aktivnih mjera javnog sektora. Ipak, ostaje nekoliko otvorenih pitanja, prije svega vezanih za izuzeća iz primjene Zakona, organizacijsko odvajanje od nadzora nad zaštitom osobnih podataka, stvarnu nadležnost u upravnom sporu, imperkfektnost odredbi o inspekcijskom nadzoru, te propuštanje makar elementarne regulacije položaja tzv. zviždača.