U radu se obrađuje aktualno uređenje bankarskih garancija na poziv s aspekta domaće i međunarodne regulative. Polazi se od analize odredbi Zakona o obveznim odnosima pri čemu se pojedinačno pojašnjavaju zakonska određenja i razlozi koji su 2008. godine doveli do posljednjih izmjena tog zakona u ovom području. Materija se razrađuje kroz pitanje pojma bankarske garancije na poziv, potvrde garancije i kontragarancije, prestanka valjanosti garancije te pitanje prijenosa garancije i primitaka iz garancije. Istodobno, primjenom komparativne metode odredbe Zakona o obveznim odnosima uspoređuju se s rješenjima novih Ujednačenih pravila Međunarodne trgovačke komore za garancije na poziv koja su objavljena u publikaciji br. 758. Nova pravila za nezavisne garancije stupila su na snagu 01. srpnja 2010. i od njih se očekuje da postanu standardan tekst za garancije na poziv diljem svijeta. Imajući to u vidu autorice nastoje utvrditi koliko su domaći pozitivni propisi usklađeni s recentnom međunarodnom regulativom.