Dubrovački slikar Marko Rašica (1883.-1963.) mobiliziran je tijekom 1915. g. i poslan u Bosnu, u okolicu Dervente. Krajem 1915. g. organizira humanitarne izložbe u Herceg Novom u Crnoj Gori, potom 1916. u Dubrovniku i pobjeđuje na natječaju za izvedbu spomenika na Lovćenu, a 1917. g. u Zagrebu organizira treću dobrotvornu retrospektivnu izložbu. Na izložbi je upoznao dr. Isa Kršnjavog, koji posreduje Rašičinom angažmanu na Obrtnoj školi i brojnim sakralnim narudžbama sljedećih godina, a 1918. g. je otpušten iz vojske. Uvidom u nove arhivske podatke iz različitih zbirki razjašnjava se razdoblje Rašičine mobilizacije, njegov rad za vrijeme I. svjetskog rata i utjecaj poznanstva s dr. Isom Kršnjavijem na slikarevu poslijeratnu karijeru.