U radu se ispituje odnos iluzije i stvarnosti u umjetnosti od antike do suvremenoga doba. Iluzionizam je nastao i razvijao se pod okriljem umjetnosti, no krajem devetnaestoga i početkom dvadesetoga stoljeća dolazi do prekretnice u njihovu odnosu. Tijekom dvadesetoga stoljeća iluzionizam postaje preokupacija medijskih tehnologija, stoga se u radu prati napredak vizualnoga iluzionizma od najstarijih vremena do digitalnoga komponiranja. Istražuju se novi zadatci moderne umjetnosti kada je riječ o iluzionizmu te odnosu prema stvarnosti. U sve većoj suradnji umjetnosti, masovnih medija i tehnologija umjetnost ne ostaje uskraćena za trendove u razvoju medijske industrije. U radu se razmatra povratak fotorealizmu i simulaciji u umjetnosti i ističe da umjetnost zadržava razliku u identitetu kada je riječ o odnosu iluzije i stvarnosti, po čemu se razlikuje od masovnih medijskih tehnologija dvadesetoga stoljeća u stvaranju iluzionizma.