Vrste roda Helleborus se u ukrasnoj hortikulturi koriste kao vrtne biljke, lončanice za primjenu u vanjskom prostoru, kao vrste za uređenje interijera, a sve se više traže kao cvjetna vrsta za rez tijekom zime. Cilj ovog rada je opisati osnovne morfološke značajke i uvjete uzgoja vrsta roda Helleborus te dati pregled asortimana vrsta i kultivara kasnojesenske i zimske cvatnje. Pregledom literature utvrđeno je da Helleborus niger L., crni kukurijek, na tržištu postaje sve traženija ukrasna biljka, a prate ga i križanci između vrste H. orientalis i drugih vrsta ovoga roda (H. × hybridus). Iako tržišno slabo zastupljene u ukrasnoj hortikulturi se primjenjuju i druge vrste (H. viridis, H. foetidus, H. purpurascens, H. tibethanus, H. vesicarius te H. multifidus) te sve veći broj kultivara. Za cvatnju početkom zime, posebno u vrijeme Božića, najpoznatija je vrsta Helleborus niger L., a sve se više komercijaliziraju i međuvrsni križanci. Pri tome osobit značaj imaju križanci između vrsta H. niger, H. argutifolius Viv. i H. lividus Aiton. Razmnožavanje je moguće sjemenom, dijeljenjem te kulturom tkiva. Uzgaja se u uzgojnim posudama 12- 14 cm promjera u koje se sadi od 50. do 18. tjedna. Potreban mu je supstrat pH od 5,8 do 6,0, ne podnosi visoku razinu soli u tlu, a za prodaju početkom zime uzgaja se u zaštićenim prostorima od sredine listopada. Osjetljiv je na visoku vlagu, koja uz visoke temperature potencira pojavu bolesti (Fusarium, Pythium i Phytophtora). Species of the genus Helleborus are used in ornamental horticulture as garden plants, potted plants for outdoor use, as species for interior decoration, and are increasingly sought after as a cut flower species for winter. The aim of this paper is to describe the basic morphological characteristics and growing conditions of Helleborus species and to provide an overview of the range of species and cultivars of late autumn and winter flowering. A review of the literature revealed that Helleborus niger L., Christmas Rose, is becoming an increasingly sought-after ornamental plant on the market, followed by hybrids between H. orientalis and other species of this genus (H. × hybridus). Although poorly represented in ornamental horticulture, other species (H. viridis, H. foetidus, H. purpurascens, H. tibethanus, H. vesicarius and H. multifidus) and an increasing number of cultivars are also used. Helleborus niger L. is the best known species for flowering at the beginning of winter, especially at Christmas time, and interspecific hybrids are also becoming more and more commercialized. Of particular importance are the crosses between the species H. niger L., H. argutifolius Viv. and H. lividus Aiton. Propagation is possible by seed, division and tissue culture. It is grown in pots 12-14 cm in diameter in which it is planted from 50th to 18th weeks. It needs a substrate pH of 5.8 to 6.0, does not tolerate high levels of salt in the soil, and for sale in early winter is grown in green houses from mid-October. It is sensitive to high humidity, which with high temperatures potentiates the appearance of diseases (Fusarium, Pythium and Phytophtora).