U radu se analiziraju promjene u radijusu utjecaja najvažnijih hrvatskih gradova u odnosu na stanje prije 1992. godine te se procjenjuje kako bi to moglo utjecati na eventualno mijenjanje teritorijalnog ustroja. Kao osobito važni procesi koji utječu na porast ili pad privlačnosti istaknuti su pad broja stanovnika većine gradova u posljednjih dvadesetak godina uz istodobno poboljšanje njihove prometne dostupnosti. Radi utvrđivanja privlačne snage gradova analizirane su promjene u teritorijalnom ustroju sudske vlasti, sustavu zdravstvene zaštite i visokog obrazovanja, a vodilo se računa i o nekim specifičnim pokazateljima kao što su prostorni raspored velikih trgovačkih centara i multipleks kina. Na temelju istraživanja zaključuje se da postojeći upravnoteritorijalni ustroj Hrvatske usprkos određenim nedostacima nije nužno radikalno mijenjati, već da je umjesto toga potrebno ustrojiti ekonomske i statističke regije bez upravnih ovlasti, posebice oko većih urbanih središta.