Pijanist, skladatelj te primarno klavirski pedagog Svetislav Stančić (1895-1970), utemeljitelj Zagrebačke pijanističke škole, smatra se središnjom osobom glazbene i kulturne scene prostora bivše Jugoslavije od prvih desetljeća 20. stoljeća do svoje smrti 1970. godine. Tijekom dugogodišnjeg umjetničkog i pedagoškog rada, koji je trajao od 1920. godine sve do njegove smrti, odgojio je više generacija klavirskih pedagoga i interpreta. Također je stvorio vrijednu osobnu knjižnicu te opsežan arhiv osobnih dokumenata, fotografija i dokumentacije vezane uz svoju umjetničku i pedagošku djelatnost. Cjelokupnu zbirku ovoga gradiva njegova je udovica Linda Stančić-Carnelutti nakon njegove smrti poklonila klavirskom odsjeku Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, a u Knjižnicu Muzičke akademije pristigla je 2015. (Knjižnica Stančić s malom zbirkom osobnih predmeta), odnosno 2021. godine (dokumentarni arhivski materijal). Cilj je ovog rada prikaz strukture i sadržaja Knjižnice Svetislava Stančića i, okvirno, njegova Osobnog arhivskog fonda, s popisom Stančićevih autografa. Također se želi ukazati na moguće pravce istraživanja s obzirom na to da raznoliko gradivo pohranjeno u Knjižnici i Osobnom fondu Stančić može biti dragocjen izvor podataka, podjednako zanimljiv klavirskim pedagozima, interpretima i muzikolozima.