Osnovni cilj ovog rada je pokušati definirati kvalitetu interpersonalnog odnosa igrač-trener utvrđivanjem njihove percepcije (stavova). Za ostvarenje navedenog cilja korišten je uzorak ispitanika sasatvljen od 120 košarkaša i 10 trenera tih košarkaša na poluzavršnom turniru za kadete (10 najbolje plasiranih ekipa u Hrvatskoj). Za utvrđivanje interpersonalnog odnosa upotrebljen je uzorak varijabli od 20 tvrdnji iz A1/A2 modificiranog upitnika Marije Bratanić (“Paradoks odgoja“, 2002). U statističkoj analizi prikupljenih rezultata traženo je slaganje između percepcije trenera i igrača pomoću sukladnosti njihovih odgovora na ponuđenim kategorijama po pojedinoj tvrdnji. Te su vrijednosti izražene kao postotci slaganja. Zadaća ovog rada biti će ukazivanje na mogućnost dobivanja povratnih informacija o tome kako igrači doživljavaju trenera otkrivajući moguće nesporazume, slaganja i neslaganja u međusobnim odnosima s njihove točke gledišta, te na taj način omogućiti trenerima i igračima dobivanje informacije i smjernice za unaprijeđivanje njihove komunikacije i njihovih odnosa, što će stvoriti povoljnije uvjete za kvalitetniji rad, suradnju i postizanje boljih rezultata.