Razumijevanje mehanizama nastanka sportskih ozljeda te poznavanje utjecaja i interakcije unutarnjih i vanjskih rizičnih faktora temelj su za preventivno djelovanje u svrhu smanjenja broja i ozbiljnosti sportskih ozljeda. Cilj ovog rada je utvrđivanje vrste i učestalosti pojavljivanja ozljeda u atletici te identificiranje uzroka njihovog nastanka s obzirom na atletsku disciplinu. Istraživanje je provedeno na uzorku od 84 aktivnih atletičara (45 atletičara i 39 atletičarki) iz 14 klubova prosječne dobi 23,44 godine uz prosječno 10,58 godina aktivnog treninga u atletici ispunjavanjem anonimnog anketnog upitnika koji je sadržavao 16 općenitih i 9 specifičnih čestica. Rezultati istraživanja ukazuju kako je ruptura mišića (17%) najučestalija ozljeda, a zatim slijede sindrom prenaprezanja (14%) i istegnuće mišića (13%) dok su mišići stražnje strane natkoljenice (20%) i stopalo (19%) najčešći zahvaćeni anatomski lokaliteti. Rupture i istegnuća mišića stražnje skupine mišića natkoljenice najčešće su u sprinterskim disciplinama, dok su u skakačkim disciplinama najzastupljenije distorzije skočnih zglobova, sindrom prenaprezanja te rupture i istegnuća mišića. U bacačkim disciplinama dominiraju sindrom prenaprezanja, uklještenja živca te istegnuća i rupture mišića. Najučestaliji uzroci nastanka ozljeda su niska razina tehnike izvođenja, loši uvjeti treniranja, vlastita neopreznost atletičara i visoka razina umora, a najveći broj ozljeda dogodio za vrijeme ljetnog natjecateljskog perioda i pripremnog perioda za ljetni natjecateljski period. Rezultati istraživanja bi trebali unaprijediti sustav prevencije najčešćih ozljeda za hrvatske atletičarke i atletičare.