Cilj je bio ispitati mogućnosti doprinosa terapijskog jahanja socijalnom razvoju djece s teškoćama u razvoju. Istraživanje je provedeno na uzorku od jednog ispitanika s teškoćama u razvoju – dječaka koji je član terapijskog jahanja udruge „Mogu“. Rad se sastoji od dva dijela, teorijskog i empirijskog. U teorijskom dijelu navedene su osnovne teorijske spoznaje o pojmu socijalizacije i socijalnih kompetencija, zatim o tome tko su djeca s teškoćama u razvoju i koji čimbenici utječu na njihovu socijalizaciju te teorijske osnove o terapijskom jahanju. Posebna pozornost daje se pedagoškim, terapijskim i odgojno-obrazovnim učincima terapijskog jahanja i inkluzivne kulture na osobni i socijalni razvoj djece s teškoćama u razvoju. U empirijskom dijelu, nakon definiranja metodologije istraživanja i operacionalizacije ciljeva istraživanja, navedena je analiza dobivenih podataka. I na kraju su u zaključku izneseni najvažniji rezultati istraživanja te prijedlog njihove praktičke primjene u odgojno-obrazovnoj praksi. Rezultati su potvrdili da i terapijsko jahanje pozitivno utječe na osobni i socijalni razvoj ispitanika te se mogu primijeniti u odgojnoobrazovne svrhe.