Pri upravljanju obrazovanjem u Njemačkoj priprema se promjena paradigme: umjesto dosadašnjeg ulaznog usmjeravanja preko smjernica i nastavnih planova uskoro se treba provesti osiguranje kvalitete preko provjere postizanja obrazovnih standarda — dakle izlazno usmjeravanje. Obrazovni standardi formuliraju očekivanja društva prema tome što učenici određene dobi trebaju (minimalno) znati i umjeti iz određenog predmeta: oni se stoga formuliraju kao očekivane kompetencije (a ne kao sadržajni katalozi), što ima znatne posljedice za oblikovanje nastavnih procesa. Izobrazba potrebnih različitih kompetencija (stjecanje dobro organiziranog znanja, sposobnosti za primjenu tog znanja, izobrazba općih ključnih kvalifikacija, kao i stjecanje vrijednosnih smjernica za društveno odgovorno služenje stečenim kompetencijama) za svaki predmet iziskuje drugačije prilike za učenje, a time i različite pedagoške i didaktičke mjere. Utoliko iz uvođenja obrazovnih standarda kao društveno očekivanih kompetencija slijedi prije svega nužnost širokog spektra alternativnih nastavnih metoda za čiju se kompetentnu primjenu sadašnji i budući nastavnici trebaju posebno kvalificirati.