Kao što je Arendt istaknula, identitet ostaje samoj osobi skriven, poput daimona u grčkoj religiji koji čitav život prati čovjeka, uvijek ga motreći straga, preko njegova ramena, vidljiv samo drugima. Prema Nancyjevu tumačenju Heideggera, egzistent (čovjek ili tubitak) je uvijek već s-drugima, uvijek već u zajednici. Djelovanje i govor su, objašnjava Arendt, načini na koji se uključujemo u ljudski svijet, raskrivajući/izlažući vlastitu jedinstvenost i različitost. No, što znači izložiti/raskriti se? Prema Arendt, upravo priča, kao rezultat govora i djelovanja, izlaže/raskriva svoga agenta i čini njegova daimona vidljiva drugima. Kako bismo se uhvatili ukoštac s pitanjima pripovijedanja i jastva u Desničinom romanu Proljeća Ivana Galeba, uzet ćemo u obzir navedena razmatranja. Budući da je Ivan Galeb (junak i pripovjedač) umjetnik u potrazi za vlastitom umjetnošću i vlastitim identitetom, pitanja koja je postavio Blanchot u svojoj dugogodišnjoj raspravi o književnosti, bit će važan dio ovoga čitanja.