Društveni se razvoj ne može više jednostrano usmjeravati k materijalnim ciljevima i postignućima, nego mora uvažavati nematerijalne dimenzije.Ne može više biti antropocentričan jer obuhvaća planetarnu ekologiju. Njegov je bitni smisao proces kolektivnog učenja i samoupravljanje čovječanstva. Ljudski svijet, analogno fizičkoj i biološkoj evoluciji, utjelovljuje osnovno načelo - samonadilaženje (self-transcendence). Taj pojam, ključan za razumijevanje čovjeka i njegovih socijetalnih sustava, baš kao i drugih živih bića i ekosustava, trebao bi biti zajednički interdisciplinarni početak i kraj za humanističke i prirodne znanosti. Društveno-znanstvene percepcije društvenoga svijeta, naravno, ne postoje izvan povijesnog, političkog, društvenog, ekonomskog i kulturnog konteksta. U trijumfalizmu slobodnog tržišta mnogi etički obziri su nestali, a sve dramatičniji uvidi o klimatskim promjenama i njihovim nesagledivim posljedicama upozoravaju na to da zapravo nije riječ o “baštini i razvoju", nego o upitnom vladajućem poimanju svijeta i čovjeka.