U ovome radu prikazuje se način na koji španjolski gramatički priručnici, između ostalih Nueva gramática de la lengua española te Gramática descriptiva de la lengua española, pristupaju dopusnim rečenicama. Prvi dio rada donosi definiciju i klasifikaciju dopusnih (koncesivnih) rečenica. Objašnjava se također kako kontekst, bilo činjenični bilo hipotetski, određuje korištenje adekvatnog glagolskog načina u dopusnim zavisnim surečenicama. Nadalje, razmatraju se gramatikalizirana svojstva pravih dopusnih rečenica te slučajevi u kojima konstrukcije koje primarno izriču druga značenja poprimaju svojstvo dopusnosti. Također se pruža pregled brojnih pravih i nepravih/hibridnih dopusnih veznih sredstava, njihove uporabe kao i uporabe glagolskih vremena i načina. Budući da je tema uporabe glagolskih načina u dopusnim strukturama problematična u nastavi španjolskog jezika, cilj je ovoga članka predstaviti sistematizirani pregled koji se istovremeno može koristiti kao didaktički materijal na predavanjima i lektorskim vježbama.