Autor se u članku bavi analizom filozofijsko-političkih aspekata nastanka i uspona oligarhijske vladavine u suvremenim demokratskim i autoritarnim porecima umreženih društava. Pokazujući da se problem svodi na odnos između ekonomije, politike i kulture neoliberalizma i meritokracije, razmatranje polazi od povijesno-strukturalne analize tri međusobno povezana sklopa: 1. neutraliziranja moći mase unutar demokratskoga paradoksa današnjice; 2. obrata u načinu reprezentiranja informacijskog ili kognitivnoga kapitalizma u kojem psihotehnike kontrole želje čovjeka prelaze od stadija ekonomskoga managementa do stadija politike kao marketinga; 3. rađanja tamnoga Drugoga neoliberalne strategije i diskursa vladavine u globalnome poretku – mafije koja više nije nešto zazorno izvan sustava nego čini strukturni temelj razdiobe konomsko-političke moći danas. U kritičkome čitanju Foucaultova pojma vladanja (gouvernmentalité) i Rancièreove kritike "liberalnoga konsenzusa" autor zaključuje da se oligarhijski model skrnavljenja demokracije ne može razumjeti bez temeljnog razloga nastanka ovoga fenomena kao što je kraj suverenosti nacija-država i prodor tehno-znanstvene logike korporativnoga upravljanja svijetom. Na taj se način političko i politika iz svoje nesvodljivosti preobražavaju u sredstvo moći korporativizma bez subjekta.