Biljke proizvode sve biološki aktivne sastojke hrane. Sekundarne metabolite biljaka koji su odgovorni za ljekovito djelovanje kako u samim biljkama tako i drugim organizmima mogu proizvesti samo biljke. Ljekovitost biljaka je uglavnom zasnovana na djelovanju polifenola od kojih posebno mjesto zauzimaju flavonoidi. Pčele medarice (Appis melifera) putem nektara, polena i medljike donose u košnicu polifenole koji su široko distribuirani u biljnom svijetu. Iako je sadržaj polifenola u medu relativno mali oni su veoma zaslužni za njegove ljekovite osobine. Pčela ih u med ugrađuje u formi u kakvoj su ih biljke proizvele, u slobodnoj formi ili formi glikozida. Njihov broj i količina koji se mogu naći u medu varira u odnosu na čitav niz faktora kao što su kvaliteta pčelinje paše, sezona sakupljanja meda, geografsko područje i sl. Znanstveno je ustanovljeno da biljke proizvode nekoliko tisuća različitih polifenola, a da im je zajednička osobina sprječavanje nastajanja bolesti kako u samim biljkama tako u sisavcima i čovjeku. Osnovno djelovanje im se zasniva na sprječavanju nastajanja veoma reaktivnih slobodnih radikala. Kemijska struktura im je zasnovana na fenilpropanskom kosturu (C6- C3- C6), a njihova biološka aktivnost na broju, poziciji i vrsti supstituenata. Većina dosadašnjih istraživanja su rađena na sadržaju ukupnih polifenola u medu i sadržaja samo manjeg broja flavonoida kao što flavonoli kvercetin i kamferol ili flavonon naringenin. Neki flavonoidi su označeni kao markeri određene sorte meda. Najveći broj ispitivanja sadržaja flavonoida je rađen u aromatičnim i ljekovitim biljkama, voću, povrću i čajevima. Zbog izuzetnog značaja ovih spojeva za živi svijet za očekivati je da će se njihova naučna istraživanja dodatno intenzivirati. Med kao poseban dar prirode oduvijek važi kao hrana i lijek, međutim njegova ljekovitost nije u potpunosti istražena, stoga je za očekivati da će se znanstvena istraživanja kvalitativnog i kvantitativnog sadržaja flavonoida u medu i drugim pčelinjim proizvodima nastaviti.