Cilj ovoga rada bilo je istraživanje povijesti drvoreza koje je 1542. godine izradio Andreas Vesalius (1514.–1564.). Izrezbareni od strane venecijanskog umjetnika na pločama kruškinoga drveta, drvorezi su korišteni u Baselu za tiskanje Vesaliusovih djela De Humani Corporis Fabrica i Epitome iz 1543. godine, Traktata o kineskom korijenu (1546.) te naslovnice izdanja Fabricae iz 1555. godine. Matrice su ostale sa tiskarom Oporinusom u Baselu do njegove smrti 1568. godine, nakon koje su prodani obitelji Froben. Nakon toga se ponovo pojavljuju 1706. godine u publikaciji Maschenbauera da bi ih potom koristio Leveling 1783. godine. Nepotpuni set drvoreza premješten je iz Ingolstadta u Landshut, a zatim u Minhen, gdje ih je 1885. godine dokumentirao Roth. Na prijedlog američkoga liječnika Samuela Lamberta Sveučilište u Minhenu pronašlo je “izgubljene” drvoreze na tavanu. To je navelo Wiega i Medicinsku Akademiju grada New Yorka da 1934. godine objave drvoreze u Icones Anatomicae. Drugo izdanje naslovnice vraćeno je u Louvain, gdje je uništeno u bombardiranju 1940. godine, da bi svi preostali drvorezi bili uništeni u savezničkim bombardiranjima između 1943. i 1945. godine. Tako su Vesaliusovi drvorezi prošli četiristoljetno putovanje od svojega stvaranja, preko osam izdanja s preko 5000 otisaka, do svojega tragičnoga uništenja.