Temeljni su problemi izgradnje zbirki visokoškolskih knjižnica njihova nepovezanost u sveučilišnom knjižničnom sustavu, zbirke nisu vrednovane i ne zna se informacijska razina kojom podržavaju programe na fakultetu/sveučilištu. Iz toga proizlazi potreba kvalitativnog vrednovanja zbirki koje ukazuje na tekuće nedostatke, prednosti i snage, kao i pogrešku u oblikovanju zbirki. U radu se iznosi Hrvatski Conspectus model, postavljen u disertaciji Z. Majstorović, čija je podloga bio RLG Conspectus model (iz IFLA-inih Smjernica). Doprinos je Hrvatskoga Conspectus modela u kvalitativnom vrednovanju zbirki: standardizacija u iskazivanju postojećih prednosti i budućih namjera u izgradnji zbirki i boljem razvoju zbirki. Model omogućuje knjižničarima usavršavanje zbirki kroz vrednovanje, pomaže u razvijanju veza s nastavnim i istraživačkim osobljem na fakultetima, a rezultati vrednovanja zbirke mogu se i u akademskim ustanovama koristiti za dobivanje akreditacije nekoga vanjskog tijela.