CILJ: Patohistološka i imunohistokemijska evaluacija aponeuroze m. levator palpebrae superior, posebice istraživanje prisustva amiloidnih depozita, u pacijenata s aponeurotskom ptozom, u usporedbi s kadaverima bez ptoze u anamnezi. SUBJEKTI I METODE: Sedam uzoraka aponeuroze m.levator palpebrae superior su uzeti tijekom operacije ptoze. Kontrolnu skupinu čini 12 uzoraka aponeuroze dobivenih iz obje vjeđe kadavera tijekom obdukcije. Congo red bojenje je korišteno za dokaz amiloida, a Orcein za dokazivanje elastičnih vlakana. Imunohistokemija je poslužila kao krajnji dokaz za amiloid. REZULTATI: Amiloid je dokazan u 2 od 6 (33,3%) pacijenata s aponeurotskom ptozom. Sistemna amiloidoza je isključena. Aponeuroza m.levator palpebrae superior je stanjena, istegnuta i sivkasta u svih pacijenata, ali jo. uvijek pričvršćena za tarzus. Degeneracija kolagenih vlakana, te masna i elastotična degeneracija razlieitog stupnja je dokazana u svim uzorcima. Amiloid je negativan u svim aponeurozama kadavera. ZAKLJUČAK: Dokazali smo amiloid u čak 33,3% uzoraka aponeuroze m.levator palpebrae superior pacijenata s aponeurotskom ptozom, bez sistemne bolesti, što otvara novu perspektivu u rješavanju etiologije aponeurotske ptoze.