Učinkovito liječenje akutnog moždanog udara velik je izazov u suvremenoj medicini. Terapijska neurozaštita kojom bi se ishemijsko neuronsko oštećenje u tkivu penumbre u područjima smanjenog moždanog krvnog protoka svelo na najmanju moguću mjeru čini se primamljivom zamisli u liječenju akutnog moždanog udara i moždane traume. ‘Ishemijska kaskada’, odnosno složen mehanizam metaboličnih događaja što ih potiče moždana ishemija, nudi mnoštvo putanja kojima bi neurozaštitna sredstva mogla djelovati. Vrijeme proteklo do početka liječenja ostaje glavnim ograničavajućim čimbenikom za mnoga potencijalna neurozaštitna sredstva. Iako točan terapijski prozor nije poznat, rezultati dobiveni u mnogobrojnim životinjskim modelima i kliničkim istraživanjima ukazuju na to da bi neurozaštitna terapija mogla biti učinkovita samo ako se dade vrlo rano nakon nastupa ishemije. Tijekom posljednjih 20 godina različita neurozaštitna sredstva ispitivana su u moždanom udaru u mnogim kliničkim pokusima. Nedavno provedeni veliki klinički pokusi III. faze s nekoliko skupina neurozaštitnih sredstava (uglavnom antagonista NMDA receptora, čistača slobodnih radikala i blokatora kalcijevih kanala) nisu dokazali učinkovitost neurozaštite. Nakon prvotnog razočaranja djelatna se istraživanja nastavljaju, a na obzoru se naziru neki novi i uzbudljivi modeli neurozaštite.