Autor kritizira uvođenje eura s pozicije nacionalne i političke ekonomije. Svoju kritiku temelji na četirima pretpostavkama. Prva je da uvođenje eura donosi pravne probleme. Neke zemlje nisu ispunjavale kriterije za uvođenje eura, ali je euro ipak uveden. To znači da se Europski parlament kao i nacionalne vlade i parlamenti više ne drže zakona. Druga je postavka da je stanje dugova u visi 120% nacionalnog proizvoda nemoguće servisirati u demokracijama koje od svojih građana ne mogu zahtijevati akcije štednje koje se protežu na više legislativnih mandata. Treća je kritička primjedba utemeljena na činjenici da se europske zemlje nalaze na različitim stupnjevima razvoja, zbog čega je monetarna unija previše rizična. Četvrta kritika polazi od ideje da zajednička valuta znači i zajedničku politiku, a time i kraj nacionalnih država u Europi. Hrvatska se može priključiti EU, ali će time njena nacionalna suverenost doći u pitanje.