Iako tradicija narodnih knjižnica i čitaonica u Hrvatskoj na području Baranje datira još iz 19. stoljeća, njihova je povijest neispisano područje. Arhivsko se gradivo prilikom statusnih promjena, spajanja knjižnica ili njihova zatvaranja nije predavalo u nadležni arhiv te je povijesni razvoj knjižničarstva teško pratiti zbog nedostatka izvornih povijesnih dokumenata. U Belom Manastiru Narodno sveučilište „29. novembar“ od 1962. godine organizira mrežu knjižnica na području Baranje. Knjižnična mreža prestala je s radom u vrijeme Domovinskog rata. Godine 2001. Gradska knjižnica Beli Manastir izdvojena je iz sastava Pučkog otvorenog učilišta Beli Manastir te nastavlja svoj rad kao samostalna ustanova. Pučko otvoreno učilište, koje je bilo sljednik Narodnog sveučilišta „29. novembar“, 2004. godine prestaje s radom, a sudbina je arhivskog gradiva nepoznata. Ovaj se rad temelji na nekolicini u Knjižnici sačuvanih planova i programa rada i godišnjih izvješća te predstavlja rad knjižnice do osamostaljenja 2001. godine.