Složenost fenomena/pojave humora, inače inherentnog svim sociokulturnim okruženjima unutar svih vremenskih razdoblja, kao i bliskost problematike, odredili su interes autora prema ovoj tematici. Odatle i sam predmet istraživanja, koje je usmjereno na analizu uloge i značenja humora u životu mladih. Empirijskim istraživanjem obuhvaćena su 503 ispitanika na području grada Splita. Terenska faza istraživanja provedena je od svibnja do srpnja 2008., a primijenjena metoda bila je anketa. Unutar istraživanja utvrđeno je kako se humor javlja kao ključan element komunikacije i društvenih odnosa. Ujedno je analiziran i pojam duhovitosti kao ključan konstituitivni element osobnosti. Ustanovljeno je kako se za humorom najčešće poseže radi zabave, te kao za učinkovitom metodom za prevladavanje sukoba, svađa i narušenih odnosa. Mladi uočavaju terapeutski učinak humora, kao i njegovu nezaobilaznu ulogu unutar razrednog odjeljenja, gdje utječe na podizanje kvalitete obrazovnog procesa. Konačno, humor je puno više od pukog sredstva zabave. On otvara prostor poboljšanju inter-/intrageneracijskih odnosa, a sami rezultati doprinos su sociologiji zabave kao posebnoj sociološkoj disciplini.