Rezultati istraživanja na području proizvodnih i uporabnih obilježja tekstila i odjeće doveli su do spoznaje da postojeća zaštitna radna odjeća može biti uzrokom profesionalnih bolesti kože. Kožne tegobe koje se najčešće vezuju uz nošenje odjeće su nelagodni osjeti kao bockanje, pečenje i svrbež kože, najčešće bez prisutnih vidljivih kožnih promjena. Kožne bolesti uvjetovane tekstilom javljaju se rjeđe, a u većini slučajeva se radi o upalama kože u obliku tekstilnih kontaktnih dermatitisa. U elemente koji utječu na tekstilom izazvane osjete nelagode i posljedične tekstilom uzrokovane kožne bolesti mogu se ubrojiti fizikalno-mehanička svojstva kože, uvjeti okoline i karakteristike vlakana, te postupci i sredstva upotrijebljeni pri izradi tekstilne plošne tvorevine i pri izradi i održavanju gotovog odjevnog predmeta. Tekstilni dermatitisi su upalne bolesti kože nastale zbog nošenja odjeće ili drugih načina manipulacije tekstilom (proizvodnja, obrada, održavanje, prodaja tkanina i odjevnih predmeta). Prema mehanizmu upale dijelimo ih na iritativne i alergijske. Najčešći uzroci iritativnog tekstilnog dermatitisa su fizikalnog (trenje, pritisak, izgled vlakana) i kemijskog (deterdženti, štirka, formaldehid) podrijetla, a najčešći tekstilni alergeni su boje, formaldehid, guma i metali. Tekstilni dermatitisi su rijetki i najčešće blagog kliničkog tijeka sa spontanim oporavkom. Međutim, njihova pojava u obliku manjih epidemija moguća je u profesionalnim uvjetima i tada predstavlja zdravstveni i ekonomski problem. Prevencija tekstilnih dermatitisa provodi se na nekoliko razina, a obuhvaća odgovarajuće planiranje i inženjering u procesima proizvodnje tkanine, poštovanje međunarodno priznatih kriterija kvalitete (Öko-Tex Standard), informiranje i osposobljavanje radnika i poslodavaca, usvajanje odgovarajućih radnih i higijenskih navika, te redovito zdravstveno praćenje radnika.