Predmet ovoga rada jesu autentični zapisi i sjećanja, dopunjeni povijesnim činjenicama, o jednoj od najvećih tragedija novije hrvatske povijesti – Bleiburgu i Križnom putu 1945. Pisan sa stajališta preživjelog sudionika i povjesničara istodobno, rad nastoji pridonijeti objektivizaciji Bleiburga i znanstvenom rasvjetljavanju Križnoga puta. Pisati o Bleiburgu i križnom putu 1945. godine za nas sudionike izuzetno je teško. To su i danas, 2013., stare, nezacijeljene rane, trenuci najdubljih kušnji, to je ispit savjesti za Hrvatsku. Kako vrijeme odmiče to nam događaji iz 1945. godine izbljeđuju, pa su brojčani podaci izvedeni na temelju demografskih izračunavanja često nerealni. Bolje je na primjerima osvijetliti događaj kako bi objektiviziranje Bleiburga i Križnoga puta poprimilo znanstveni put. Mnoštvo izbjeglica na Bleiburškom polju imalo je karakter obezglavljenosti, očekivalo se spasenje koje nije bilo na vidiku. Nažalost, teških događaja u našoj povijesti gdje se radilo o sudbini hrvatskog naroda bilo je i prije Bleiburga. Kao preživjeli sudionik događaja vezanih uz Bleiburg i Križni put pokušat ću, na osnovi zabilježaka nakon 1990. godine, dati što objektivniju sliku događaja iz vlastitoga kuta gledanja. Potresni autorski zapisi bilježe put izbjeglištva i povlačenja oružanih snaga NDH prema Austriji (Zagreb, Komin, Marija Bistrica, Krapina, Rogaška Slatina, Celje, Slovenj Gradec, Dravograd, Bleiburško polje), te zarobljeništva i Križnoga puta od Bleiburga do Osijeka /Zelenoga polja.