Sažetak Životni put vlastelinske obitelji Bakocs-Erdödy započeo je na istočnom dijelu srednjovjekovne Mađarske, prema današnjoj tromeđi Mađarske, Rumunjske i Ukrajine. Tu je bila oveća prirodna cjelina s mnogo obradive zemlje i šumskih površina na kojoj se nalazio posjed plemića Draghfy de Beltek, na kojemu su živjele i mukotrpno radile brojne kmetske obitelji. Pažnju nam zaokuplja Franjo Bakocs (Bakolcs), ili, hrvatski - Bakač, iako je prema ugarskom rodoslovlju najstariji upisani VALENTINUS sa svoja tri sina: FRANCISKUS, BLASIUS i JOHANNES. U historiografiji se Franjo smatra praocem poznate obitelji Bakač-Erdödy, a od njegove sedmero djece najviše se spominju Valent,Toma i Nikola. Sa Tomom je počelo njihovo širenje iz prapostojbine po Ugarskoj, Hrvatskoj, Austriji i Slovačkoj, gdje se udomila jedna grana razgranatog stabla Erdödy o kojoj će ovdje biti riječ. To je bilo mogu¬će zahvaljujući Tomi (10)/1442.-1521./, koji je i najviše napredovao, od svećenika do kardinala i kancelara Ugarske. Hrvatske migracije u Slovačku započele su, ustvari, nakon bitke kod Mohača 1526. godine, uglavnom na područja zapadne i jugozapadne Slovačke.