Svjetska zdravstvena organizacija je opredijelila rehabilitaciju kao aktivan proces namijenjen osposobljavanju ljudi sa smanjenim mogućnostima i ograničenjima u sudjelovanju. Rehabilitacija je kompleksan interdisciplinarni proces u kojem osobe s različitim stanjima, poslije ozljeda ili bolesti postižu najveći mogući stupanj samostalnog funkcioniranja unutar uže i šire društvene okoline. Rehabilitacija se dijeli na ranu, daljnju, kasnu i obnavljajuću, a obzirom na organizaciju zdravstvenog sistema moguće ju je izvoditi na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini. Lječilišno liječenje u Republici Sloveniji je uređeno Zakonom (»Zakon o zdravstvenem varstvu in zdravstvenem zavarovanju«) i Pravilima (»Pravila obveznega zdravstvenega zavarovanja«). Osigurano je u primjeru da omogućuje ispunjavanje barem jednog od nabrojanih uvjeta: značajno poboljšanje zdravstvenog stanja, povratak funkcionalnih i radnih sposobnosti, sprječavanje napredovanja bolesti ili pogoršanja zdravstvenog stanja za duže vrijeme, smanjenje učestalosti bolovanja (odsutnosti s posla) ili bolničkog liječenja. Liječilišno liječenje koje nije neposredan nastavak bolničkog liječenja moguće je obaviti stacionarno ili ambulantno. Balneorehabilitacija s hidroterapijom jedna je od najčešćih vrsta liječenja bolesnika s kroničnom nezloćudnom boli. Plivanje udružuje kineziološke i balneološke učinke (dinamičko gibanje – plivanje i specifične učinke ljekovite vode). Dinamički učinak plivanja je sa balneološkog vidika važan zbog kinezioterapijskih i kinezioprofilaktičnih učinaka. Slovenija obiluje bogatim nalazištima termalnih i termomineralnih voda. Naše najstarije organizirano lječilište u Rogaškoj Slatini seže u 1665. godinu kad su slatinsku vodu proglasili ljekovitom, mada arheološka istraživanja dokazuju korištenje ljekovite vode još u rimskim vremenima. Prvi zakon o ustanavljanju rehabilitacijskih centara u Sloveniji datira iz 1968. godine kad su se ustanovile i lječilišne ustanove sa rehabilitacijskim posteljama i kad su opredijelili prve standarde kvalitete u pojedinim lječilištima. Danas je rehabilitacija nadišla okvire, odnosno zidove zdravstvenih ustanova i prerasla u dobrodošlog doživotnog suputnika zdravstveno osvješćenog i odgovornog pojedinca. Lječilišne općine su 2014. godine sudjelovale razmjerno visokim udjelom turističkih noćenja u državi – 31,9%. Suvremena balneorehabilitacija poseže na područje lječilišnog turizma koje predstavlja najuspješniji segment slovenske turističke ponude. Izvanredne prirodne danosti s lječililišnim čimbenicima predstavljaju slovenskim lječilištima važnu prednost na osnovu koje su razvila specifičnu ponudu s kvalitetnim, bogatim i tržno zanimljivim turističkim proizvodom kojim se natječu na širem europskom tržištu. U članku smo ispostavili samo pojedine standardne pristupe i nabrojali suvremene dijagnostičke i terapijske metode unutra cjelovite balneorehabilitacije. Uvjeti za normalnu pokretljivost su normalan opseg pokretljivosti zglobova, mišićna moč, ustrajnost i usklađenost pokreta. U primjeru smetnji pokretljivosti poštujemo sljedeći red u sastavljanju terapijskih vježbi, isprva povećamo opseg pokreta, na to uključimo vježbe mišićne moći i ustrajnosti, kinezioterapijski program nadograđujemo vježbama koordinacije i brzine izvođenja pokreta odnosno tjelesne aktivnosti. Tjelesne vježbe imaju dokazane brojne pozitivne učinke na kosti, kralježnične pločice, zglobnu hrskavicu i mišiće. Tjelesna aktivnost poboljšava i raspoloženje, povoljno utječe na depresiju, samoocjenjivanje i ponašanje na radnome mjestu, što je posljedica povećane aktivnosti adrenalina i lučenja neurotransmitora (serotonina, noradrenalina i dopamina). Hidroterapija, posebice u sklopu balneoterapije, korisno utječe na stanje zglobova zbog izvođenja vježbi u vodi koja u razdoblju rane rehabilitacije omogućuje izvođenje vježbi u rasterećenju (suspenziji), a u naprednijem stadiju i vježbi jačanja mišićne moći, poboljšava koordinaciju, podstiče disanje, krvni optok i metabolizam te ima pozitivan psihički učinak. Smanjenje boli u vodi je moguća posljedica učinkovanja hidrostatskog pritiska na tijelo i učinka topline na živčane okrajke kao i poradi mišićne relaksacije. Toplo ljekovito blato podiže razinu beta-endorfina u plazmi čime se obrazlaže analgetički i antispastički učinak balneoterapije. Brojne bolesti, u koje ubrajamo i sindrom bolnih križa, su psihosomatskog izvora. Na ovu skupinu bolesti snažno utiče psihički i socijalni status pojedinca kao i kvaliteta života. Uspjeh hidroterapije u prirodnim lječilištima je najvjerovatnije rezultat kombiniranog djelovanja nekih specifičnih zdravstvenih čimbenika i nespecifičnih čimbenika kao što su promjena okoline, rasterećenje i mogućnost razonode, što je u skoro idealnom obliku omogućeno u lječilištima i njihovoj neposrednoj okolini. Fizikalna i rehabilitacijska medicina predstavlja neizostavni dio lječilišne ponude za sve upućune odlukom nacionalnog zdravstvenog fonda kao i bolesnika koji sami plaćaju lječilišno liječenje i rehabilitaciju te sve one koji u okviru lječilišnog turizma žele spojiti ugodno sa zdravstveno korisnim. Ta medicinska struka je najdjelotvornija ukoliko se poštuju indikacije i kontraindikacije za (balneo)rehabilitaciju i izvodi interdisciplinarnim pristupom timova koje vode specijalisti fizikalne i rehabilitacijske medicine.