Stoljećima potiskivana i stiskana u samostanske zidine, iz kojih Je ipak nalazila izlaza, mistika Je riječ koja se danas susreće u svim porama ljudskoga življenja i djelovanja, tako da već ponegdje možemo govoriti o inflaciji mistike i mističnoga iskustva. Zato treba najprije razlučiti što mistika jest, a što nije. Prije svega, ona nije 'fuga mundi" - bijeg od svijeta. Kao što kršćanstvo živi u svijetu, tako i mistika u njemu živi. Ona je u svijetu u punom smislu riječi - kad je govor o kršćanskoj mistici - "euharistija poslije euharistije, na stoje naglasak već odavno stavljao Ivan Zlatousti. Mistično je iskustvo, dakle, življenje punine života, življenje iz punine ljudskosti. Zato se mistika ne može nigdje drugdje živjeti nego u svijetu. Mistika je Rahnerov "očovječeni čovjek", nepomiješano ljudsko i božansko u čovjeku. Mistično iskustvo nije jedino kršćansko autentično iskustvo. Kršćanski život i život mistike ne razlikuju se po sadržaju, nego po načinu i intenzitetu iskustva. Mistika prožima ljudsku svakodnevicu. Za Chardina ona je ekstaza u svijetu znanosti i stvorenja. Njegovaje mistika mistika "kozmičkoga Krista", mistika radosti radi toga što čovjek smije biti sustvaratelj ovoga svijeta čije stvaranje još uvijek traje. U sustvaranju svijeta čovjek doživljava svoje preobraženje; ono se sastoji u "silaženju s brda". Ona nije samo služenje, ona je više slavljenje kroz služenje. Ch. Bernard govori o apostolskoj mistici, naglašavajući pritom da nije svaki apostolski rad i svaka kateheza ujedno i mistika. Mistika je sjedinjenje s voljom Božjom, a ona se najbolje manifestira u osobnom suosjećanju bratove radosti i nade, žalosti i tjeskobe. Zato je ona življenje umiranja i rađanja, Božje nazočnosti i odsutnosti. Kroz mistiku ne dolazi se do nirvane, nego do osjećaja daje takvom čovjeku svejedno, tj. sve ulazi u jedno mistično iskustvo koje je u biti iskustvo zajedništva. Rahnerova "teologija ili mistika oslobođenja" u mistici ide od življenja osobnoga unutarnjega oslobođenja od svih egoizama. To je unutarnja revolucija koju čovjek sam proživljava da bi je predao na mistagoški i katehetski način drugima. Zato mistika živi u svakom svijetu i vremenu.