Moždani udar vodeći je uzrok stečene invalidnosti koji značajno narušava kvalitetu života oboljelih te zahtijeva dugotrajnu rehabilitaciju. Danas znamo da je poticanje vlastitih mehanizama reorganizacije neuronskih mreža u ranim fazama nakon moždanog udara ključno za dobar oporavak. Cilj neurorehabilitacije mora biti poticanje spontanog oporavka za koji znamo da je najizraženiji u ranoj fazi nakon moždanog udara. Neurorehabilitacija mora započeti odmah tijekom akutnog liječenja i nastavlja se prema rehabilitacijskim protokolima ovisno o težini kliničke slike, a provodi se u akutnim odjelima, specijalnim bolnicama i u kući. U planiranju rehabilitacijskih postupaka važna je početna procjena funkcionalnog statusa kao i klinička procjena oporavka tijekom provođenja rehabilitacije. Stjecanje i održavanje funkcionalne neovisnosti odnosno poboljšanje kvalitete života nakon moždanog udara mjerene različitim skalama pokazatelj je uspješnog oporavka. Danas, osim kineziterapije i tjelesne aktivnosti kao standardnih procedura neurorehabilitacije, postoji veliko zanimanje i za primjenu modernih tehnologija poput robota i virtualne stvarnosti s ciljem oporavka u motoričkoj, kognitivnoj i afektivnoj domeni. Zbog demografskih promjena, sve većeg starenja stanovništva, učinkovitije prevencije i akutnog liječenja moždanog udara, može se očekivati i veći broj preživjelih invalidnih osoba u skoroj budućnosti. Razvoj novih i učinkovitih metoda rehabilitacije zato mora biti naš prioritet.