Drugu polovinu 18. stoljeća i prvu polovinu 19. stoljeća obilježava jozefi nističko-prosvjetiteljski duh, koji Crkvu podređuje državi, a svećenicima nameće ulogu lojalnih državnih službenika, čiji je zadatak vjernike poučavati temeljnim moralnim vrednotama u svrhu očuvanja stabilnoga društvenog i političkog poretka. Istodobno, Crkva prolazi kroz drugo razdoblje katoličke obnove, koje rezultira ne samo obnovljenim vjerskih zanosom već i većim brojem publikacija vjerskog i duhovnog sadržaja, osobito molitvenika, katekizama i pastoralnih pisama. Ove će publikacije iskoristiti i država za promicanje vlastitih ciljeva. Ovaj se rad ograničava na razdoblje prve polovine 19. stoljeća (1815.-1850.). Tada se jozefi nizam već nalazi na svom zalasku, no, unatoč tome, njegov se trag posvuda osjeća. Rad ukazuje na način na koji su publikacije duhovne provenijencije bile korištene u svrhu promidžbe vjerskog i političkog poretka u doba restauracije.