U ovom radu predstavit će se književna vrsta usmene nefikcionalne književnosti koja se u usmenoj tradiciji otoka Visa naziva facendom. Autor temelji svoj rad na dugogodišnjem istraživanju ove vrste usmene književnosti i usmene predaj otoka Visa. Identificira facendu kao nefikcionalnu šaljivu priču karakterističnu za mediteranski kulturni milje u kojemu komika u svakodnevnim društvenim odnosima, posebno u organskim društvenim zajednicama, igra važnu ulogu u svakidašnjem životu. Facenda se pojavljuje kao usmena narativna forma javnog prostora ‡ trga, sa sadržajem iz svakodnevnog života i s poznatim empirijskim likovima, da bi potencirala očitovanje ljudske slabosti kako bi ju smijehom prevladala. Facenda baštini svoju komiku iz renesansne novele i potvrđuje duh urganiteta dalmatinskih obalnih otočnih gradića. Ovaj rad identificira, analizira i promovira jednu marginalnu pripovjednu vrstu kao temeljnu knjževnu vrstu organskih zajednica otoka Visa. Mada nefikcionalna, mada vezana za konkretne i istinite događaje i empirijske aktere, ova je pripovjedna vrsta strukurirana narativnim zakonima usmenoknjiževne vrste koja oblikuje i modelira svijest jedne organske društvene zajednice o sebi samoj u vremenskoj prolaznosti ostvarjuĆi time fundamentalnu ulogu u umjetnosti kao svjetotvornog agensa.