Na uzorku od 350 roditelja djece predškolske dobi provedeno je ispitivanje učestalosti i oblika realizacije partnerstva između roditelja i odgojitelja. Dobiveni rezultati ukazuju na nedovoljnu nazočnost pojedinih oblika partnerstva, što može priječiti odgojitelje u boljem poznavanju obiteljskog konteksta djeteta, dubljem razumijevanju djetetovih potreba i interesa te boljem razumijevanju roditelja i njihovih poteškoća u nošenju s roditeljskom ulogom. Unatoč nedovoljnoj razini postignutog partnerstva, roditelji su izrazili visoku razinu zadovoljstva suradnjom s odgojiteljima. Rezultati istraživanja ostvarenog partnerstva ukazuju na raskorak između predškolske teorije i prakse. Iako je svim ključnim zakonima i aktima o predškolskom odgoju te suvremenim istraživanjima potvrđen značaj uspostave partnerskih odnosa, rezultati našeg istraživanja ukazuju na njihovu nedovoljnu aktualizaciju u praksi predškolskog odgoja. U promoviranju važnosti ranog razvoja i odgoja djece te u pružanju edukativne potpore roditeljima valja kontinuirano provoditi temeljne oblike partnerskih odnosa između roditelja i odgojitelja te drugih stručnjaka u predškolskim ustanovama.