U području Gornjeg Vakufa koje je izgrađeno od paleozoj-skih sedimenata i metariolita, autori su istražili 47 rudnih pojava geološkim i različitim geokemijskim metodama. Razlikuju: (a) aluvijalne, diluvijalne i fluvioglacijalne zlatonosne nanose: (b) epigenetske, hidrotermalne žice u silursko-devonskim Škri-Ijavcima i u gornjopermskim sedimentima te gotovo monomi-neralne baritne (± tetraedru) žice, breče i nepravilna tijela u srednjodevonskim vapnenjacima; (c) postkinematska meta-morf'ogena monomineralna kvarcna ležišta u škriljavcima. Hidrotermalna ležišta imaju niz zajedničkih karakteristika: isključivi smještaj u paleozoiku, epigenetski karakter, jednostavnu, monotonu paragenezu (barit ± siderit kao glavne ne-rudne minerale i Hg-tetraedrit kao dominantan rudni mineral), siderit karakteriziran s visokim CaO, MgO i niskim MnO, svi su tetraedriti s Hg, Au, Ag i Bi, barit sa srednjim 2.9 wt% SrS04. Studij stabilnih izotopa je dao:  34S= + 15.0‰ u baritu, - 10.l‰ u tetraedritu,  18O = -9.6‰ i  l3C = -3.7‰ u sideritu. Mikrotermometrijska mjerenja dala su:Th= +200 ºC u baritu. Vrlo bliska sličnost svih gore navedenih parametara s onima nađenim u ležištima Kreševa utjecala je na autore da pripi-šu rudnim ležištima područja Gornjeg Vakufa post-variscijski karakter postanka.