Tomislav Ladan je bio jedan najpoticajnijih književnih suvremenika, istaknuti kritičar, polihistor, leksikograf, polemičar, vrsni prevoditelj s mnogih jezika, jezikoslovac, erudit i enciklopedist, pisac izvornih naracija. Po širini duha i dubini uvida uspoređivan je s Matošem i doživljavan kao produžetak linije kojoj su Krleža, Ujević i oba Šimića književni i stvaralački orijentiri. Kao istinski književni poslanik, lucidni kritičar duha moderne kulture i tumač njezinih pojava, bio je i marljivi kovač svoga jezika – zbog toga nazivan i apostolom riječi – ali i pisac izvornih naracija utemeljenih na viševrsnom eksperimentu, slobodnim asocijacijama i kalamburu, ironiji i persiflaži, grafizmu, dosjetkama i eskapadama, primjetnom logorejom i jezičnom babilonizacijom. Istaknuto je da su Ladanov svjetonazor, duhovna otvorenost i svestranost podjednako do izražaja došli u svim stranicama njegove književnosti, a posebno i na svoj način na stranicama romana Bosanski grb koji se može označiti summom njegovih viševrsnih spisateljskih i intelektualnih znanja i iskustava. O tomu svjedoči i bogata književna recepcija koja je u njegovom sofisticiranom diskursu percipirala mnoge trendove postmoderne osjećajnosti vrijedne propitivanja. Iako su mnogi književni suvremenici eksperiment izabrali kao svoju pripovjedačku legitimaciju, Ladanov roman nije imao nastavljače i nasljednike, a djelić razloga potražiti je u činjenici da im je njegova pripovjedačka kultura bila odveć prevelik i nepremostiv izazov.