Neovisno o značaju osobe i djela Vilka Anderlića, njegovo djelo i naičn razmišljanja moraju biti kritički sagledani. Ima, naime, u njegovom djelu mnogo toga što danas valja osvježiti: potrebno je jasnije definirati ulogu vjere kao obnoviteljskog čimbenika društva; revalorizirati svojevrsni apologetski pristup vrednovanja povjesnih zasluga krščanstva; socijalni nauk Crkve učinili dostupnim širokim slojevima ljudi. Ima elemenata koji nisu posve prihvatljivi jer su uvjetovani povijesnim trenutkom nastajanja: isključivo religiozno utemeljenje morala i etike; poimanje da su kršćanski stavovi apriori nepomirljivi s tzv. "socijalnom demokracijom"; neprihvaćanje pozitivnih aspekata sekularizacije; elitističko poimanje uloge kršćanstva u obnovi društva. Svakako je Anderlićevo razmišljanje , u mnogo čemu moderno i primjenjivo u sadašnjem trenutku: u etičkom promišljanju obnove društva nedovoljno je promicati etičke minimume - potrebno je primicati društvene kreposti; etički pluralizam nije etički relativizam - potrebno je stvarati konsenzus oko nekih etičkih načela koja štite temeljne vrijednosti; potreba definicije kršćanskog identiteta, što je preduvjet bilo-kakvih "kompromisa na politčkom i drugim poljima društvenog života. Revaloriziroti Anderlićevo djelo, znači odrediti parametre angažmana kršćanina u današnjem svijetu.