Tekst polazi od stajališta da ekološke izazove što stoje pred svim suvremenim društvima, i svijetom u cjelini, valja promatrati kao kulturne izazove. Taj je pristup problemu osobito relevantan za društva u tranziciji ukoliko žele izbjeći manjkavosti tradicionalnog poimanja modernizacije. U tom se kontekstu zastupa teza da se rješavanje bitnih pitanja razvoja u doba ekološke krize i zaokreta u odnosu spram prirode mora sučeliti s tri velika kulturna izazova: globalizacijsko–komunikacijskim izazovom, izazovom identiteta i izazovom tranzicijske modernizacije. Globalizacija mijenja prostornu i vremensku percepciju društava i socijalnih aktera s obzirom na projekcije razvoja, identitet se javlja kao identitet »izgubljenog« i »ponovno na|enog« subjekta razvoja, tranzicijska modernizacija aktualizira »stara« pitanja jednakosti i slobode, regulacije i tržišta, a komunikacijski izazov upućuje na posve nove oblike društvenosti, interakcije i djelovanja. Iz toga proizlazi da je »kulturna transkripcija« ekološke paradigme najširi eksplikativni okvir za razu¬mijevanje kompleksnosti razvoja i da taj način promatranja razvoja (i tranzicije) zauzima značajno mjesto u suvremenoj sociologiji.