U ovom radu bavimo se analizom i interpretacijom izbjegličke krize kao rastućim socijalnim rizikom i rastućim socijalnim problemom iz perspektive dviju teorijsko konceptualnih podloga, perspektive socijalnih nejednakosti i iz perspektive multikulturalnosti. Socijalne nejednakosti izbjeglica i azilanata predstavljaju rizik od socijalne isključenosti i potencijalni socijalni problem koji traži djelovanje državnih i javnih institucija. Socijalnom uključivanju, kao rješenju problema, pristupamo kroz koncept osnaživanja, naglašavajući dimenziju multikulturalnosti u bavljenju ovom socijalnom politikom i socijalnim problemom. U tome otkrivamo i analiziramo izazove socijalne integracije izbjeglica i azilanata koji uključuju različita područja njihova osnaživanja na koja treba sinkrono djelovati. Posebnu pažnju posvećujemo ulozi obrazovanja u svim dimenzijama osnaživanja izbjeglica i društva u koja se uključuju. Na kraju, uspoređujemo inicijative koje pokreće akademska zajednica u zemljama Europske unije i u Hrvatskoj. Cilj ovog rada je, na temelju ponuđenih analiza i interpretacija, potaknuti raspravu o problemu izbjegličke krize te pružiti podršku državnim i javnim institucijama u kreiranju promišljenih mjera relevantnih javnih politika.