Eduard Halper Sigetski (Škarićevo kod Krapine, 14. prosinca 1824. – 23. kolovoza 1877.) pripadao je plemićkoj obitelji Halpera Sigetskih podrijetlom iz Ugarske, koji su svoje posjede, nakon dolaska u Hrvatsku u drugoj polovini 18. stoljeća i primanja u red hrvatskoga plemstva, stekli na širem području Hrvatskoga zagorja, točnije unutar Zagrebačke i Varaždinske županije (Martinci, Pavlovec, Pluska, Luka, Sela, Donje Turnišće, Hum i Zajezda) s centralnim posjedom u Škarićevu pokraj Krapine. Članovi obitelji bili su aktivni u političkom i upravnom životu civilne Hrvatske cijelo 19. stoljeće. Ta se aktivnost manifestirala obnašanjem službi odvjetnika i kotarskih sudaca Varaždinske županije, koje je pratio i ulazak u Sabor izborom za narodnoga zastupnika kotareva Klanjec i Sv. Križ (Nikola i Eduard Halper Sigetski). Upravo će Eduard Halper Sigetski dolaskom pod utjecaj pravaških ideja 1860-ih uz vršenje dužnosti kotarskoga suca u Malom Taboru, a zatim i suca u Pregradi, činiti glavni stup i žarište djelovanja Stranke prava u Hrvatskom zagorju. Uz već poznata saznanja o Halperovoj financijskoj potpori pravašima, poput plaćanja kaucije za pokretanje i tiskanje stranačkoga lista Hervatska, te političkom djelovanju prema vrhu stranke (sudjelovanja na stranačkim sastancima, optiranja za saborska mjesta), u radu će se prikazati i njegovo djelovanje na lokalnoj razini u političkom, društvenom i kulturnom aspektu, čime će se upotpuniti rekonstrukcija političkoga portreta. Pritom će okosnicu činiti analizirani podaci iz pisama koja su mu u tom razdoblju pisali prvaci Stranke prava Ante Starčević i Eugen Kvaternik. U radu će se prikazati društvena i politička aktivnost Eduarda Halpera Sigetskog, tj. njegovo političko djelovanje kao člana Stranke prava od 1869. do 1875. godine. Eduard Halper Sigetski (Škarićevo near Krapina, December 14, 1824 – August 23, 1877) belonged to the noble family Halper Sigetski, originally from Hungary. Having arrived in Croatia in the second half of the 18th century and integrated into the Croatian nobility, the family acquired estates in the broader area of ​​Hrvatsko Zagorje, specifically within Zagreb and Varaždin Counties (Martinci, Pavlovec, Pluska, Luka, Sela, Donje Turnišće, Hum, and Zajezda), with a central property in Škarićevo near Krapina. Throughout the 19th century, family members actively participated in the political and administrative life of Civil Croatia, serving as lawyers and district judges in the Varaždin County. Nikola and Eduard Halper Sigetski were elected to the Parliament as people’s representatives for the districts of Klanjec and Sv. Križ. Eduard, influenced by the Party of Rights in the 1860s, served as a district judge in Mali Tabor and later in Pregrada, which became the party’s main pillar and hub in Hrvatsko Zagorje. In addition to the known information about Halper’s financial support to the Party of Rights, as he paid a deposit for the launch and printing of the party newspaper Hervatska and became politically involved in various ways, climbing within the party’s ranks (participating in party meetings, opting for parliamentary seats), this paper explores his political, social, and cultural contributions at the local level in order to complete his political portrait. To this purpose, the study includes an analysis of letters he received from the leaders of the Party of Rights, Ante Starčević and Eugen Kvaternik. Finally, the paper sheds light on the political and social activities of Eduard Halper Sigetski as a member of the Party of Rights from 1869 to 1875.