U radu se prikazuje određivanje elektroenergetskoga lokalnog ugljikovog otiska na otocima Cresu i Lošinju (sjeverni Jadran, Republika Hrvatska). U radu je u obliku studije slučaja izdvojeno lokalno alocirano, ali globalno prisutno, opterećenje okoliša emisijom CO2 u atmosferu kao posljedica proizvodnje električne energije. Unutar opterećenja okoliša izdvojeni su otisci rezidentnog stanovništva i turizmom generiranog otiska na otocima. Hipoteza na kojoj se zasniva rad tvrdi kako je lokalni elektroenergetski ugljikov otisak dominantno pod utjecajem turizma i pokazuje godišnje oscilacije usko vezane uz broj turista na otocima. Doprinos rada na teoretskoj razini je aktualizacija izdvajanja parcijalnih turističkih otisaka, dok je na aplikativnoj razini doprinos rada vidljiv u izračunu otisaka kao podloge za artikuliranje održivih razvojnih strategija i prostornih planova utemeljenih na stvarnim utjecajima ljudskog djelovanja na okoliš. Ukupan cilj rada je doprinos revitalizaciji i održivom razvoju otoka kao visokovrijednih prirodno očuvanih prostora.