Ovaj rad uvodi pojam “ksenotkiva” analizirajući tri poznata romana koja se bave konzumacijom mesa: Meso (Meat) Josepha D’Laceyja (2008), Elizabeth Costello J. M. Coetzeeja (2003) i Vegetarijanku (The Vegetarian) Han Kang (2007) te pokazuje kako ksenotkivo u tim romanima predstavlja problematičan susret s abjektnom tjelesnom materijom. Propitujući klasičnu razliku između biosa i zoē (“politički” i “goli” život) kako ju je opisao Giorgio Agamben, u radu se analizira ksenotkivo kao neizreciv i pogledu nepristupačan oblik tjelesnosti koji je nasilno isključen iz diskursa infrastrukturama i epistemama konzumiranja mesa u smislu Foucaultovih kulturoloških struktura znanja (épistémè). U radu se isto tako pokazuje kako su industrijska poljoprivreda i meso temeljni način nametanja te podjele tkiva u raznim ekonomskim i kulturnim sferama te kako čak i u novijoj materijalističkoj filozofiji meso funkcionira kao jedan od najdublje upisanih načina ušutkivanja jezovitog (engl. uncanny) zova ksenotkiva. Polazeći od Deleuzeova koncepta “estetske senzacije”, ovaj rad pokazuje kako su dezorijentacijski susreti sa ksenotkivom u romanima D’Laceyja, Coetzeeja i Han primjer političke i etičke poetike tijela u nastajanju.