U tekstu se pokušava pronaći prav(n)o rješenje jednog načelnog problema, ali uz analizu na konkretnom primjeru. U sučeljavanju dva neupitna, ali međusobno dijelom isključiva prava - s jedne strane pravo svih izraziti mišljenje nejavno i/ili javno (a to mišljenje ne mora ni u kojem slučaju biti pozitivno), s druge strane pravo svake osobe biti slobodna od bilo kakvih uvreda, kako javnih tako i nejavnih, što uključuje i iznošenje vlastitog stava koji vrijeđa drugoga potrebno je utvrditi granicu protupravnosti, o čemu ovisi koje pravo ima prednost. U konkretnom događanju je niz poznatih tenisačica javno protestirao (i tako radio pritisak na organizatore turnira) protiv davanja pozivnica za turnire igračici koja je upravo „odslužila“ svoju kaznu u trajanju od 15 mjeseci nenastupanja na turnirima, koja kazna je posljedica toga što je zatečena u kontroli nje kao sportašice i je li ona ili nije uzimala neki od preparata s liste zabranjenih. Nakon temeljite analize zaključeno je da je umjereno iskazivanje vlastitog mišljenja samo korištenje vlastitog prava na izražavanje svojeg mišljenja kojim se ne vrijeđa tuđa čast, niti ugrožava i oštećuje tuđe pravo osobnosti. Međutim, ako se pri tome pretjeruje onda je prijeđena granica – crta koja dijeli protupravna ponašanja od onih sukladnih pravu. U ovom drugom slučaju, ako su ispunjeni i ostali zakonski uvjeti, postoji građanskopravna odštetna odgovornost. U prvom slučaju, zato što je potrebno kumulativno ispunjenje svih uvjeta, ne postoji građanskopravna odštetna odgovornost. Here an attempt is made to find a legal solution to a principle problem together with analysis of a concrete example. There is confrontation between two indisputable but partially mutually exclusive rights. On the one hand, freedom of speech privately and /or publicly and this opinion need not be at all positive, and on the other hand there is every individual’s right to be free of any insult both private and public including expressing one’s own opinion which offends another. It is necessary to establish the limit of illegality. This depends on which right takes precedence. This involves an actual event in which various female tennis players publicly protested, and in this way put pressure on tournament organizers against inviting to the tournament a female tennis player who had just finished “serving” her punishment of a 15 month ban on playing at tournaments. This punishment was the result of her being caught under inspection of her as an athlete and whether she had consumed some substances from the list of forbidden substances. After thorough analysis, it was concluded that a mild display of opinion was involved which did not in any way offend another’s honour nor threaten or damage another’s personality rights. However, if this were exaggerated, then the limit has been violated– a line has been crossed which divides illegal from legal behaviour. In this second case, if other legal conditions are met, there is a case for damages lability. In the first instance, because cumulative fulfilment of all conditions is necessary, no civil damages liability exists.