Dva su pravca kojima su autori pristupali problemu istraživanja perfekcionizma: u odnosu na njegove posljedice, i u odnosu na njegove karakteristike. Međutim, u ovom je istraživanju istraživan koncept unidimenzionalnog perfekcionizma, za koji se pretpostavilo da on može biti praktički dvodimenzionalan, te sadržavati manifestnu i doživljajnu komponentu. Perfekcionizam je zbog svojih obilježja pokazao povezanost s mnogim područjima ljudskog ponašanja, te je pretpostavljena njegova povezanost i sa situacijskim parametrima učinkovitosti košarkaša. Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi relaciju manifestnog i doživljajnog perfekcionizma sa standardnim i izvedenim parametrima situacijske uspješnosti u košarci. Sudionici u istraživanju su bili igrači (N = 74) iz devet momčadi koje su nastupale u prvoj fazi prvenstva Hrvatske u košarci, sudionici A-1 lige iz prvenstva 2006/2007. godine. Primijenjena je Burnsova skala perfekcionizma s 10 čestica (verzija prilagođena hrvatskoj populaciji), a iz službenih zapisnika utakmica prvenstva su prikupljeni podaci o parametrima situacijske učinkovitosti košarkaša. Nakon utvrđivanja metrijskih karakteristika upitnika, te kvazi-konfirmatorne faktorske analize, formirani su bruto-rezultati za dvije dimenzije perfekcionizma. Analizirane su kanoničke te pojedinačne korelacije između dvije dimenzije perfekcionizma te stadardnih i izvedenih parametara situacijske učinkovitosti košarkaša . U ovom se istraživanju pokazalo da ima metrijske osnove svesti unidimenzionalni perfekcionizam na dvije dimenzije. Dimenzije manifestnog i doživljajnog perfekcionizma nisu statistički značajno povezane niti s izvedenim, kao ni sa standardnim parametrima učinkovitosti košarkaša. Analiza pojedinačnih korelacija ukazuje na podatak da su «poželjni» situacijski parametri više pozitivno povezani s manifestnim perfekcionizmom. Nije pronađena statistički značajna povezanost između manifestnog i doživljajnog perfekcionizma sa standardnim i izvedenim parametrima situacijske uspješnosti u košarci. Međutim, velik broj značajnih pojedinačnih korelacija ukazuje na važnost budućih istraživanja